Urođena neprohodnost odvodnih suznih puteva odnosno, začepljen suzni kanal kod beba se javlja kod 1-6% novorođene dece.
U 90-95% slučajeva prohodnost se uspostavlja spontano u prvoj godini života. Od preostalih 5-10% dece, u manjem procentu se spontano uspostavlja prohodnost suznog kanala, tokom druge godine života. Nakon pete godine, malo je verovatna spontana rezolucija.
Hirurška intervencija se radi u kratkotrajnoj opštoj anesteziji. Operacija suznog kanala traje 10-15 minuta, koliko je potrebno da se u kontrolisanim uslovima, uz minimalnu traumu, izvede.
Tehnika intervencije podrazumeva sondiranje (prolazak specijalnim instrumentom) oba suzna kanalića, suzne kesice i glavnog suznog kanala, da bi se ustanovio nivo i stepen suženja/začepljenja i istovremeno uspostavila prohodnost. Ovo se mora raditi veoma nežno, jer se radi o veoma delikatnim strukturama koje je lako oštetiti. Nakon toga, vrši se propiranje celog sistema tečnosću da bi se verifikovala uspostavljena prohodnost i isprala zadržana sluz /gnoj.
Tok intervencije se kontroliše nosnim endoskopom, kojim se može videti da li postoji još neka prepreka oticanju suza, kao što je npr. uvećana ili impaktirana donja nosna školjka. Ukoliko je to slučaj, potrebno je osloboditi mesto otvora suznog kanala, laganim potiskivanjem nosne školjke ka sredini nosa. U slučajevima kod kojih je izostavljen ovaj korak, sondiranje i propiranje mogu biti neuspešni.
Poslednji i veoma važan segment procedure je insercija silikonskog stenta, čija je funkcija da spreči ponovno zatvaranje operisanog suznog kanala. Ovo je naročito značajno, imajući u vidu česte infekcije sluznice grla i nosa kod male dece. Silikonski stent se vadi nakon 3 meseca u ambulanti, i za tu proceduru nije potrebna anestezija.
Kod malog broja dece, prohodnost odvodnih suznih puteva nije moguće uspostaviti gore navedenim metodama, te je potrebno stvoriti nov put za oticanje suza (by-pass), operacijom koja se zove dakriocistorinostomija ili skraćeno DCR.
Zašto je neophodna opšta anestezija kod dece?
Operacija bez opšte anestezije se ne preporučuje zbog moguće psiho-fizičke traume i povećanog rizika od komplikacija, uključujući oštećenje delikatnih struktura usled trzaja glave i grčenja mišića kapaka.
Tokom plača i nepravilnog disanja, postoji rizik od udisanja tečnosti koja se koristi za propiranje.
Stečena zapušenost suznih kanala
Stečena neprohodnost odvodnih suznih puteva (zapušen suzni kanal) može se javiti u bilo kom uzrastu. Prvi simptom je suzenje oka, međutim tokom vremena može doći do infekcije, odnosno, upale suzne kesice.
Hronična upala suzne kesice, koja je proširena u vidu ciste
Stečena neprohodnost suznog (nazolakrimalnog) kanala. Propiranjem suznog kanala (bezbolna dijagnostička procedura), vraća se sluzavo-gnojni sadržaj nakupljen u suznoj kesici
Endonazalna DCR (kroz nos, bez reza na koži): Operacija se izvodi u opštoj anesteziji uz pomoć endoskopa, pravi se nov kanal za oticanje suza, a tokom operacije se postavlja silikonski stent. Oporavak je brz, a stent se uklanja u ambulanti nakon 2 nedelje do 1 mesec
Eksterna DCR (klasična metoda): Radi se kroz mali rez na strani korena nosa, u opštoj ili lokalnoj anesteziji. Ožiljak postaje jedva vidljiv nakon 2–3 meseca. I ovde se postavlja silikonski stent, koji se uklanja nakon 1 meseca
Postoperativna nega kod obe metode:Ispiranje nosa fiziološkim rastvorom kod kuće i redovne endoskopske kontrole su ključne za očuvanje prohodnosti novoformiranog kanala
Laser DCR (TCL-DCR): Laser se uvodi kroz suzne kanaliće do suzne kesice i pravi se otvor ka nosnoj šupljini. Potrebna je endoskopska kontrola dejstva lasera unutar nosa tokom intervencije
Ugradnja Lester-Jones cevčice: Kada su suzni kanalići potpuno neprohodni, ugrađuje se specijalna staklena cevčica koja vodi suze iz unutrašnjeg ugla oka direktno u nos