Šta je to katarakta?

Katarakta je reč grčkog porekla, koja označava zamućenje u očnom sočivu. Očno sočivo je deo aparata za prelamanje svetlosti oka.
Za razliku od rožnjače i staklastog tela, očno sočivo ima promenljivu prelomnu moć, zahvaljujući procesu zvanom akomodacija. Pomoću akomodacije, naše oko premešta fokus sa udaljenosti na blizu. Tokom godina sočivo gubi elastičnost i akomodativna moć opada.
Dr Zoran Zikic se bavi hirurgijom katarakte vise od 20 godina, a savremenom tehnikom fakoemulzifikacije unazad 18 godina

Simptomi katarakte

Tip katarakte

Simptomi katarakte zavise od vrste i lokalizacije zamućenja u očnom sočivu. Ako je zamućenje dominantno u centralnom delu sočiva, u pitanju je sporo napredujuća (tzv. nuklearna) katarakta, koja tokom niza godina postepeno umanjuje vid.

Promena dioptrije

Dioptrija oka se menja ka „minus“, a smetnje sa vidom su veće pri jačem osvetljenju, jer se tada zenica skuplja i svetlost prolazi kroz centralni (najmutniji) deo sočiva.

Kortikalna katarakta

Ako dođe do bubrenja sočivnih vlakana (tzv. kortikalna katarakta), javljaju se specifični simptomi koji se razlikuju od nuklearne forme.

Problemi sa vidom kod kortikalne katarakte

Može doći do udvajanja slike na jednom ili oba oka, rasipanja svetlosti (naročito pri noćnoj vožnji), kao i do značajnijeg opadanja vida.

Kada se operiše?

Nekada se čekalo da katarakta „sazri“, tj. da sočivo „pobeli“, pre nego što se katarakta operiše. Ovo je bilo vezano za tadašnju, tzv. klasičnu, tehniku operacije, koja se u toj situaciji lakše izvodila.
Odgovor na pitanje; „kada treba operisati kataraktu?“, zavisi od više faktora, između ostalog od radne aktivnosti i vizuelnih potreba pojedinca. Uopšteno govoreći, vreme za operaciju katatakte je onda kada pad vida dovodi do problema u obavljanju uobičajenih životnih/radnih aktivnosti, kao što su: čitanje, gledanje TV-a, rukovanje kompjuterom i mobilnim telefonom, vožnja motornog vozila, priprema hrane, sportska aktivnost itd.
Interesantan podatak: Operacija katarakte je najčešća hirurška intervencija od svih u humanoj medicini.
Ektropion unutrašnjeg dela donjeg kapka

Kako se radi operacija katarakte?

Savremena operacija katarakte se vrši kroz mali rez/rezove na rožnjači, ultrazvučnom tehnikom, koja se zove „fakoemulzifikacija“. Specijalnom ultrazvučnom iglom, sočivo se deli na fragmente, nako čega se ti fragmenti usitnjavaju i usisavaju.

Napomena: laserska operacija katarakte, iako postoji, nije nikad doživela  široku primenu u praksi, ali se ultrazvučna tehnika često pogrešno naziva „laserskom“ operacijom katarakte. Takozvani „femto“ laser može da pomogne u jednom delu operacije (pravljenje rezova na rožnjači i deljenje sočiva na fragmente), ali se ostatak operacije završava ultrazvučnom tehnikom. U svim slučajevima, u drugom delu operacije, vrši se ugradnja veštačkog sočiva i bez-šavno zatvaranje rezova na rožnjači.

Dioptrijska snaga veštačkog sočiva izračunava se, u sklopu preoperativne pripreme, na aparatu koji meri dužinu oka i prelomnu moć rožnjače.
Za proračun se koriste specijalne formule.
Najčešća ciljna dioptrija oka, nakon operacije katarakte, jeste „0“, tj. cilja se na jasan vid na udaljenost, dok se za rad na blizu i čitanje nose naočare.
Važno je napomenuti da preciznost formula nije 100%, te da postoji mogućnost manjeg odstupanja od ciljane refrakcije (dioptrije oka).
U nekim situacijama, kao što je npr. nakon „skidanja dioptrije“ na rožnjači, izračunavanje jačine veštačkog sočiva je manje precizno i mogućnost odstupanja od ciljane dioptrije veća.
Operacija se vrši u lokalnoj anesteziji sa intravenskom sedacijom. Lokalna anestezija može biti u vidu kapi ili injekcije pored oka.
Dužina trajanja operacije zavisi od stepena tvrdoće sočiva, kao i od pridruženih bolesti oka, koje zahtevaju sporiji rad i dodatne procedure.

Komplikacije operacije katarakte

Rizik od komplikacija postoji kod svih vrsta hirurških intervencija.
Kod operacije katarakte taj rizik je veoma mali.
Ipak, postoje faktori koji povećavaju stepen rizika, zbog čega je važno da se oni identifikuju na preoperativnom pregledu, od strane očnog hirurga.
Već je spomenut stepen tvrdoće sočiva.
Što je sočivo tvrđe, ono se teže fragmentira ultrazvukom, te je potrebna veća energija i vreme.
Izuzetno tvrda sočiva mogu da zakomplikuju tok operacije, a nekad je potrebna i konverzija u „klasičnu“ operaciju katarakte.
Određeni faktori rizika mogu biti vezani za anatomski sklop oka (veoma kratko ili veoma dugačko oko), slabost zonula (niti pomoću kojih je sočivo suspendovano u oku), priraslice dužice za sočivo i/ili rožnjaču, kao i promene nastale nakon bolesti i povreda oka.
Drugi faktori rizika su vezani za bolesti pomoćnih organa oka (kapci, suzni putevi, orbita), kao i za sistemske bolesti (dijabetes, hipertenzija, bolest bubrega koja zahteva dijalizu...).
Određeni lekovi nepovoljno utiču na tok operacije katarakte, kao što su alfa-blokatori koji se koriste u lečenju uvećane prostate.
Nakon operacije, može doći do privremenog skoka očnog pritiska, zbog čega se preventivno daje lek u obliku tablete, koji smanjuje proizvodnju očne vodice.
Na poslednjem, ali ne i manje važnom mestu, jeste stručnost i iskustvo očnog hirurga koji vrši operaciju, kao i ultrazvučni aparat na kome se vrši operacija.

Oporavak nakon operacije katarakte

Smetnje nakon operacije katarakte

Promena percepcije boja

Veštačko sočivo propušta više svetlosti i boja, pa plave nijanse mogu dominirati u prvim danima nakon operacije.

Vidljivost zamućenja

Zamućenja u staklastom telu, koja nisu bila vidljiva pre operacije, mogu postati primetna nakon uklanjanja zamućenog prirodnog sočiva.

Odlubljenje staklastog tela

Operacija katarakte može ubrzati prirodni proces odlubljenja staklastog tela, što izaziva vizuelne smetnje poput mrežice ili zavesice.

Normalna pojava smetnji

Ove pojave su najčešće bezopasne i deo su adaptacije oka na novo, jasno veštačko sočivo.

Površinske smetnje oka

Mogu se javiti osećaj grebanja, nelagodnosti ili stranog tela u oku, zbog zarastanja operativnih ranica.

Privremen karakter

Ove smetnje su blage i najčešće nestaju u roku od nekoliko dana nakon operacije.

Lokalna terapija

Leče se upotrebom kapi, uključujući veštačke suze (lubrikante), koje umiruju i vlaže površinu oka.

Komplikacije nakon operacije katarakte

Može se javiti kod osoba sa visokom kratkovidošću, povredama oka ili degeneracijama mrežnjače.
U opštoj populaciji iznosi oko 0.08%, dok posle operacije katarakte raste na oko 0.7%.
Počinje pojavom "letećih mušica", sevanja svetlosti, a zatim dolazi do zamućenja i senke u vidnom polju.
Smetnje nakon operacije katarakte